Poezija Online » pokreni se i počni pisati

Feb 8th 10 Posted by Marko Vistan

PISMO

obostrani pad nas je zbližio usamljeni u ponosnim pozama čekali smo da se nešto dogodi i u tom čekanju dogodili smo se jedno drugome naše poznanstvo samoće prethodilo je našem upoznavanju naše...

Feb 8th 10 Posted by Giovanni

Sve što sam u životu ljubio i volio, sve je tako brzo kao vihor prohujalo, da li da vjerujem u reinkarnaciju, ako je to istina, onda bih drugu planetu tražio. Ostale su samo razuzdane gomile, pucaju...

Feb 8th 10 Posted by barja

Živi majko

Jednom kad odem a daće Bog, tražićete s neba spas, al Bog koji je video sve poslaće strašne munje na vas. Moje ste srce uzeli pod svoje, al dušu ne dam vragu, vi ne znate ali ja znam spas...

Feb 8th 10 Posted by barja

Korak unazad

U bolnom jecaju izgubljenih snova, tražim svoj trag, trčim nošena željom da poletim i uvek nespremnu stigne me pad. Ja razumem sve nerazumljive reči i pomno slušam tuđe jade, dok izgubljena...

Feb 8th 10 Posted by barja

Izgubljeni dani

Gorčina života utisnuta žigom izgubljenih ljubavi iz prošlih vremena. Sunce koje mami sve one što znaju koliko nema u onom što ima. Mutna bučna reka i uzdah što čeka da mu duša bliska postane...

Feb 8th 10 Posted by zenkazen

Karike

Već dugo ćutim kako sam gladna riječi Prijateljice moja Riječi da sakupim grijehe Riječi da raširim njedra A ti odustaješ i kaskaš kroz puteve bez zapreka Ostaju haljine tvoje zapletene oko...

Feb 8th 10 Posted by gloomy

bijeg u nepoznato…..

Da li ja to mogu, da li ja to hoću, da li ja to osjećam, molim te. Lebdim u nepoznatom sažaljenju samoga sebe, a očekujete da sam tu, da postojim, da bivam. Trudim se iz dubokog sna izvući...

Feb 8th 10 Posted by Zlaja

Htio sam samo da me ljubi

Laskati djevojkama – da to mi je u krvi. Znam, ona nije padala na to. Ne žalim ja što joj nisam bio prvi Već što zadnji neću biti s njom. Iznenada je ljubav u srcima presušila K’o...

Feb 8th 10 Posted by Silent Melody

Dušo moja…

Pod maskama zaplesat ćemo, dušo moja Dušo moja, nosit ćeš me na jezero potonulih, slomljenih htijenja Još noćas… Kažem ti. Primit ćeš moju ruku… Dušo moja, rukavica je...

Feb 7th 10 Posted by Tamara

Taverna snova

Pojavi se ponekad neobična misao kako vrijeme ubrzava utiskujući zaborav između dva zagrljaja. Više ne pamtim što je bilo i ne sanjam što će biti. Više ne pamtim tko sam ni što sam mislila...