o, srce moje zaista si se naradila vjerujem ti da si koma a i rekla si da te boli glava i meni je tako loše kad sam puno za kompom to što nismo po par sati online ja se oporavio al mi fali spika sa tobom da si mi bar ok da te ne boli glava i da se nisi zasitila kompa..ja kažem…kante ;-) te da malo spikamo nazvao bi ja tebe al mi to malo neobično tako pričati zato što se naše okice nisu...

U naručje dođi mi… Smješkam ti se… Zagrli me… Snažno… Želim biti Tvoj… Ti Nježnost Moja budi… Grlim te Snagom svom… Puno značiš Srcu mom… U cjelovu Srest ćemo se mi… Tad Započet će naši sni… Fališ mi… Laku noć… Puse…

joj kaj me ovo ždere ne mogu do drage svoje ni prek žice :-( a da joj pošaljem mail!? viš baš bi mogel jen u zagorskom štihu ;-) no ne baš doslovno moj andjel već haja…sigurno dušice moja draga i dobra rekel sam da idem rano spat al nikak da si legnem hoću videti

srećo i moja malenkost ponekad ode u šetnju prije spavanja u pratnji moje ljubimice na četiri noge.. šećemo.. šećemo tako mi ona pogledom prema zemlji ja pogledom prema zvijezdama.. mislima strujim prema Tebi i zamišljam kao da si pored mene.. događa mi se da ispružim ruku sa željom da se naše ručice, prstići igraju.. srce se u takvim trenucima posebno osjeća.. osjeća se da mu je “netko”...

srce moje drago došao sam da ti kažem kako je danas lijep dan vanka i u meni svako malo se nasmijem i sjetim se tvoje rečenice > što možeš ti mogu i ja :-) radosti moja ja sam sada nasmijan :-)) zahvaljujući tebi srećo moja budući da ti možeš što mogu i ja :-) vjerujem da se sada lagano smješkaš želim da taj divan smiješak na tvom licu ostane u tvom srcu da se pretoči u čitavu...

srećo moja kad bi bili zajedno noćas noćas, ostadoh bez teksta jer ti si prišla mi prišla mi srcem tvojim srcem tvojim diraš me srcem mojim diram te jedina moja prilazim ti raširenih ruku dođi mi vesela i sretna budi u mom zagrljaju zauvijek laku noć* šaren buket pusa šalje ti tvoj *

na prozoru su kapi kiše… sve ih je… više…i više… jesi li kad promatrala… kapi kiše…kako ih ima… sve više…i više… na prozoru…su kapi kiše… koje klize… sve više…i više… kapi kiše… stapaju se…jedna u drugu… sve više…i više… kapi kiše…

S ljubavlju je isto kao i sa sjenom: ako za njom trčiš, dostići je nećeš nikada. No samo joj okreni leđa, ona će te zauvijek slijediti.

Ludost je pisati riječi po vodi koja protječe, ali nema ništa luđe, nego svoje snove darovati ženi koja nema srca za tebe.

Cvijetak se meni nasmiješio i očaran sam bio, tek što se pogled s pogledom sreo već sam se zaljubio. Zaljubio sam se tako, da jače ljubiti nije moguće. Kako li može toliko ljubavi stati u jedno srce? Sad evo stojim pred ljepotom – i čemu da se nadam? Ko putnik na putu, pod olujom, i čemu da se nadam?