Kad više ne budem Oliver Sva ću vrata otvoriti I sve novine Ovaj grad pun obzira Otvoriti će svoja ustajala usta Osmijeh će se u kolima kotrljati Sunce veličine lampe će osvijetliti Sva mjesta gdje sam bio Oliver I hoćeš nećeš Obasjati i kozu i kotač Poslije Slani perec rastopiti će se na kiši Pod stubištem Kao ništa.

Prema meni se sporo valjaš Od mene brzo tečeš Tvoje mutne vode utjehu mi nose Strah od dubine vabi mene Mir i spokoj unutar su Tebe Hrabrosti, hrabrosti mi daj Sve želje i glas Gore u meni Što ostat će od nas, moćna rijeko Budi moja, budi tu Ja jedna sam od kapi Tvojih Kapi koje žele satkati se s Tobom Mirna rijeko

Stojim na užarenom pijesku i gledam u daljinu, Protežem pogled sve dalje i dalje… Možda ugledam svoju sudbinu. Na trenutak lagani vjetar prođe mi preko ramena. Ostavi svoj znak. U zabludi vlastitih htjenja postaje prevruče. Gazim lagano po vručem pijesku, koraci se nižu, a pogled stvara novu nepoznatu sliku. Prostranstvo pustinje ostavlja gorak okus. Stavlja misao na njeno mjesto njen...

Nedokucivi poput maste, unose svezinu u svakoj noci… kad sklopim oci i slusam sapat vetra. U snovima lutam svojim mislima.. moc razuma pociva na mom jastuku. To nisam ja, pokreti poput leptir, pricham s`galebovima… dok more tiho sumi sapuce uspavanku… Tvoj glas se cuje kao sinfonija nocnih vetrova nikad ne odsvirana… Mesecina se ljulja poput kolevke na zvezdanoj livadi, obasuta...

Ne znam kamo bih lijevo ili desno Moj pravac kretanja je izvjestan Ali valjda treba krenuti… Poput nekog tko umire od neodlučnosti Odlazim u sumrak žute jeseni Dok lišće zaustavlja tlo. Tako sam pronašla i peto godišnje doba koje Pokušavam opisati u bilježnici snova.

Dok ti prilazim Ako ti se čini da smo bliski Dok se mrštim u mirisnoj sobi bez svjetla Zanimljivoj zbog neodređenog zvuka Koji prolazi.Ako zaboravljaš kraj filma Odmah nakon viđenog, ako te proganja nemir Kao što glupost mene proganja Sanjaj svjetlo snijega, to liječi , veseli, Divno hladi čelo u cik srpanjske zore.

Šeširi leptiri šareni papiri Vjetar piše kiša riše pismo stvori šapatom govori: Tisuću noći za tvoje oči pod jastuk ću staviti Tisuću noći ljubav slaviti Tisuću i prve noći ti podigni oči kad sijevnu nebesa mjesec ubavi ja mislim na tebe jedina ljubavi

oprosti…… oprosti mu boze moj on to hteo nije dao si mu vecni krst boze,malo li je nije njemu lako boze krivica ga teska mori svako jutru,svako vece on se tebi boze moli sudbina je tako htela ti presvetli i to znas daj mu makar malo snage da izdrzi dane duge cetri zida,jedan prozor odaja je puna tuge tebe molim sad svevisnji otvori mu vrata srece oprosti mu greh najveci jer on sebi nikad...

ti si tu u mojim pesmama u mojim mislima u mom srcu,uzdahu i u mojim ocima ti si uvek tu tu,na krevetu na mom jastuku na mojim usnama u neprespavanim nocima i ako nisi samnom ti si tu

Da li se zoveš Bog Ili nemaš imena, Jesi li Jahve ili Čista priroda, Nebitno je ukoliko Još imaš snage da se u Ovom okrutnom Svijetu Javljaš kao odgovor Na čovjekova nadanja; Jer na zemlji gdje vladaju ratovanja Čudo je da sja iti jedna zvijezda, Da nisu uništena baš sva gnijezda Snova.