Evropa, evropica To je velika slagalica Svaka kockica po jedna državica Svaka državica po jedna nacija Ona svoje ruke širi Ona zove Ona miri Da bi joj se pristupilo I u njeno krilo došlo Uslovi su ulaznica Popunjena priznanica Tako Bosna njenom krilu teži Da bude sigurna i da se ne ježi Da bude uvijek radosna i mirna Prosperitetna i napredna Bosna sporo ka Evropi korača A krivac tome je...

samo moja Iz tisuću i jedne kapi kiše nemogu iscidit ni jednu suzu više iz mora skupit svu sol sunčevu zraku privit na bol i tražit nebo kojeg nema sakrit se oluja se sprema u daljini čuje se jecaj gitare i zvuci pisme jako jako stare ju te san se zajubija…… druge ne bi poželija….i zvukovi uzdrhtalo bruje kakvu li to urotu noćas misec za me kuje jel me čuje jel me čuje jel...

bilo je već kasno te noći kada je kući odlučila poći odabrala je mračan park prečac da skrati svaki korak imala je nešto važno sada potpuno nevažno glupi razlog da skrene s dužeg puta da se promijeni već dugogodišnja ruta licem uprto u pod, koračala je ubrzano ne želeći gledati ni lijevo ni desno nije čula dovikivanje sa strane zvuci iz slušalica su pratili pokrete polagane stranca...

Ti si moja sudbina u bijelom šeširu ti si moje najdraže u mome džardinu. Pjevat ću ti pjesmice njihat te u hladu ljubit ću ti usnice milovat ko travu. Oči tvoje zelene pogledom me kradu kosa toja čičkava blistava u sjaju. Ti si moja sudbina ti si moje zlato ti si moja ljubica u samome cvatu.

za moju dušu…. Puca stina bez milosti prilomi agava od starosti il od tuge,rastoče se i raskinu te kadene s ovin sviton usamjene bidne pozdrav moru uputiše ruvinane duše dvi svija se u more sirene glas slomjeno idro svurga se kraj njih miran porat sebi nađe cakle in se oči zasuzene istriskana tila vitrovima pridala se srebrnon salbunu neka čini ća ga voja zapivaju vali tihu uspavanku utrnu...

Zbog boli ću ti otet dušu i za nama spalit sve dane, zbog jedne nade pustit tugu i čekat vrijeme na trenutak da stane. Pustit ću strah da me čuva od snova, da osjetim krv kako kola kroz vene, tako kada jednom zastane vrijeme svi tvoji snovi se prospu u mene. Jer ti ne vidiš u njedrima nož i moju krv po rukama svojim, a to što držiš nije bol, to se jednom zvalo srcem mojim.

Živi još sjećanje samo… na NADU što grudi od Istoka do Zapada bila raširila…; i živi još sjećanje jedno… što k’o izmaglica od noći zamiriše a u njoj rasuti biseri od riječi, pogleda… I samo uzdah što se iz grudi otme, svjedoči o istini što se vješto skriva od razuma, - da živi sjećanje, ali  živi… živi još i NADA.

Zašto ljudi uvijek krivo pomisle U loš trenutak stanu pa se zamisle Lažne slike jučerašnje istine Kaju se al nije moglo bit drugačije Zašto ljudi nikad prije ne promisle Na bolje krene pa se često umisle Naglo ih baci natrag pa se izgube Gorke suze stvarnosti ih probude Zašto ljudi kažu jedno, a misle drugo Većina njih čeka da se neko dogodi čudo Puste da stvari prođu same od sebe Iako...

sad kad je istina izgubila glas Sad pitam se jeli ovaj raj stvoren za nas Prodali bi dušu da vrijedi što Il Bogu, il tebi, ja ju dajem slobodno Pa vi podjelite Sve mi govori Promijeni se Dok ne zaspe svijet Utopljen našim suzama Zaboravi prošlost Koja se stalno ponavlja Popije i zadnju kap ljubavi Koja pala je s tvojih usana Slatka kao dodir stvarnosti Volim sve što on predstavlja I sad kad je...

Ja sam proizvod Koji trune na polici U supermarketu Preko puta bolnice Ja sam proizvod Naših domaćih ruku djelo Upakiran u lipo kartonsko odijelo Okružen uvoznim stvarima Koje se bolje kupuju I bezobraznim ljudima koji samnom trguju Činjenice svjestan da me nitko kupit neće Jer mentalitet naših ljudi kaže: domaće je smeće! Pa žale i kukaju da radnih mista nema Al na obzoru svi vide da...