Prosječna,osrednja, nesvjesna istine o životnoj stvarnosti vremena u kojem se nalazim. Uporno, boreći se, tražim najbezbolnije oblike stvaranja kompromisa, da se moji umjetnički ideali ne utope u mutnoj vodi života . To neprekidno nizanje nevolja, posrnuća i stradanja koja me prate svaki dan… I ta moja osjetljivost na tragiku, tuđe patnje,neku pravednost. Pa i oni bitni trenuci moga života...

POGLEDAJTE TKO JE DIVNA DJEVOJKA ONA JE! KRATKU KOSU BAKRENE BOJE IMA SA NJE OD GELA IGLICE NESKIDA! OĆI IMA BISTRE PLAVE U CJELOSTI SU male ALI ZATO ATRIBUTE PRAVE IMA TO CURAMA SRCE KIDA, A MUŠKARCIMA POGLED SKIDA, IZ USTA SLINU IM KIDA! TO VIDIO JE I KOZBA STARI JER MISLI DA JE FRJER PRAVI, USKORO SENILAN POSTAT ĆE ALI TO NIKADA PRIZNATI NEĆE! BABSKE...

Kada jednom odem… neće važno meni biti, da li će se iko imena i djela mojih sjećati; ni da li će me boljeti duše od tijela rastanak i da li će me tamo… Munkir i Nekir zabrinuti dočekat… Kada jednom odem… samo jednu želju imam, -da cio dunjaluk u sreći ostavim, da se u osmijehu voljenih rastopim, da ‘mjesto suza i žala samo radost iza mene ostane, da se svako...

U SJAJ ZVEZDA ĆU TE UVITI U CARSTVU NEZNANON CEŠ CAREVATI NA VISINAMA STAJATI I NEĆEŠ ZNATI KO TI JE KRUNU STAVIO KO TI JE VEČNOST POKLONIO

zapovid…. Zapovidin ovoj noći priteškoj od tmine da me smiri ,da zavonja u njoj tvoje ime da potrefi prave snove da pošaje dodir blag… iz dišpeta utiran se ispod neba zvizdama ća utrnu se pod srebrne skute i zaišćen da ne budu na me jute stišćen oči da nevidin kako biže …. misli idne potiraću pod posteju zakaran se punih justa kolafinta samoj sebi nedan gušta nije lašnje...

Voljela bih da imam nesto lijepo, svima drago za reci, ostaviti trenutke, mirise i zvukove, i na mjestu samo teci…i teci… Nesto kao, slatke jagode u zdjeli pred Simpsonima, poza u fotelji, zlica u kavi, smijeh iz kuhinje, i nije zima… sporo budjenje subotom bez pijace, alarma… vucem pokrivac…koja lijena dama… znas, imam svo vrijeme svijeta, postoji samo sada, i veceras,...

Na proplanku duše tvoje, nakićeni, navezeni, pokriveni, sakriveni… brojni se cvjetići roje. Jedan cvjetak se u isti mah sa cijelom tvojom dušom stvori, nečujno, toplo, milo… on u tebi ”Ljubav” zbori… i tijelo tada mirisom oživi, i obraze tvoje s rumeni on prelijepo oboji. Nisi znao da se miris taj od tvog rođenja, pa i prije, dušom tvojom širiti stao, -kroz...

Da li TI nekada razmišljaš o svojoj duši? Zatvori oči na kratko, diši, oslušni … Da, to što zajedno s tobom diše, osjeća, misli, prati treptaj tvoga oka… jeste TVOJA DUŠA. Duboko, duboko… u tebi sakrivena, sa puno misli, sjećanja, osjećanja… pokrivena, živi i diše… samo TVOJA DUŠA. Kako TI zamišljaš svoju dušu? Tvoja duša može biti… poput...

Ogromna knjiga, iza mene se vuče… Svaki dan-noć, lice-naličje su po jedne strane što sve više blijede u ambisu onih jučer, koje ne mogu da sagledam. Ogromna knjiga iza mene… u pregršt stranica ispisanih, -i praznih i prepunih i svijetlih i tamnih… Tekst ne mogu da mijenjam -iskren treba biti, nemoćan sam u već ispisano da pogledam. Ogromna knjiga iza mene… i ja-insan...

Prvi šapat srca moga odškrinuo je vratašca i otvorio do neba stazu, da njom duša hodi ka izlazu. Otiće će jednom… vratiti se Njemu, već mi budna o odlasku sniva… na tespih od suza nanizan, šapatima srca… samo Njega ona doziva. Otiće će jednom… duša moja, do Jedinog i Najljepšeg Svjetla žao neće biti njoj ovog svijeta. Okrenuće se tek krajičkom oka da pogleda...