I noćas… mislim na tebe. Kroz magline prohujalog zovem djetinjstvo i mladost, gdje me miluje pogled tvoj, milostiv, blag, pun ljubavi… što samo tvoje srce umio da prelije, i kroz prozore od duše, one oči tvoje drage, mile… na mene se izlije i sja. Dodirne…  zagrli mi srce sve što sa tobom bješe, što meni samo zbog tebe kućom djetinjstva i mladosti na spokoj i toplinu...

U srcu si mi posadio ružu koju samo Ti znaš da zaliješ, koju samo Ti milovati umiješ. U srcu, Voljeni… raste ruža Tvoja, i na Tvoju blizinu mene sjeća. U srcu, Voljeni… raste ruža Tvoja, i ja rukama lice sklanjam da u mraku od sobe još više blizinu Tvoju naslutim i ogromnu ljubav Tvoju osjetim. Cijelu… cijelu si me u ružičnjak posadio pa mi zora od Tvog oprosta blista i...

Kako da zaustavim vrijeme, i gledam te vječno? Kako da zaustavim trenutak, i osjećam se sretno? Kako da zaustavim i Sunce i Mjesec i zvijezde da više ne plove? Kako da ubijedim njih da za trenutak tvoj i moj postoje? Kako da živim sa mišlju da sam nemoćna bilo šta da mijenjam, kada sve teče, teče… nosi neizbježnom cilju; kad sve treperi i cikti u odsjaju zore nove, da je i ovaj...

Cujem samo tisinu, Jaca je od sna. Vidim samo tminu, Zaranjam do dna. Pokusavam ti nesto reci, Ali rijeci nisu dovoljno jake. Ne trudim se preko toga prijeci, Sjedim, cekam, sretan kraj tuzne bajke. Kako da slovima napisem dusu? Kako da rijecima osjetis oluje? Znas li koliki vjetrovi oko mene pusu? Koliko daleko nose me morske struje? Tako je, dragi, utapam se u moru. Znas li cije ime glasno ...

zabucana Budiš svoje prisustvo u meni privariš me samo na tren,prosvitliš moje neznanje ,cvit mirisni ća na more vonja u kamen pritvoriš zazoriš svitlo danje brivan mišlju zajubjenon ćakulan sa sobon i budin se daleko od sićanja u beskrajno ono naše konačno mi biži iz vidokruga svitlosti za dišpet sebi mučaću…vitrom gonjen bis nek izgori u plamenu divje ludosti moje, fermaću...

Šećem mokrim drvoredima. — Možda i lutam. Nije ni bitno. Svejedno je. Čekam da me pokupi tramvaj, ili zeleni romobil.

Što je to u krvi što me tjera da nastavim hodati uz mekani šapat. Što to divlja u meni, trza u tišini, ne osvrće se. Što to tapka, tiho zveči, i onda lupi šakom u vrata. San ostarjelog sedmogodišnjeg djeteta.

Da, bili su to snovi vreli , snovi prepuni maste ceznje…dani u kojima se strast igrla nasim telima Poput fatamorgane zracili smo pozudom za dodirima. Osecanja koja se sirila nasim venama Dopirao je do glasnih zica, obuzimala nas tisina Kao primirje pred olujom. Da osecala sam tvoj dodir kako me pece, tvojim pokretom prelamam tisinu noci. Tvoj glas promukao tih podize me ka nebu, vulakan...

Ne mogu, ne želim u grču da živim, Hoću da volim, i ljubavi da se divim. Ubija me osjećaj tako nepoznat, Kako ne dobiti ništa, a sve dat’, Kako bolu u kraj stat’. Živim za ideale, Dišem za one prave, Ovo ne bi trebala biti tužna pjesma, Ali jeste, jer se ne mogu pomaći s mjesta. Boli, Zar je doista tužan svako ko voli? Momenat sreće, noći tuge, Tihe i duge. Voliš me ...

Nikamo ne pripadam ,u tome je ljepota Sve pripada meni:.zelena i plava, ozarena žuto narančasta jesen prikrivena jutarnjom maglom. Otkrivam polako kako sam postala narančom pa se kotrljam radosno u Granešinu. Vrijeme me sustiže,sve se vidi na licu,bedrima posvuda po krajoliku. Velika sam, poput brda radoznala. Domovina mi je pretijesna pa mi gule kožu.