Ti i ja nikada nećemo izaći na istom peronu sa istim osmijehom sa istim mislima Ti i ja nikada nećemo dijeliti kruh na iste kriške bilo bi kruha premalo Ti i ja nikada nećemo cestu učiniti našom jer naša nikada nije niti bila Ti i ja nikada nećemo gledati na obzorju sunce jer mračno je sa jedne strane neba Ti i ja dok zamišljamo sutra osvrćemo se iza sebe jer nismo sami a daleko je obzorje Ti...

Tesko je veceras gledati u tu praznu crninu… Samo po neki znak zatreperi ali to nije taj pravi…. Jedino me jos uzdah u grlu podseti da sam ziva…. Naisao si onako iznenada, neocekivano kroz moj zivot I ostavio trag za sobom trag u vremenu…. Trag kojim trebam krenuti da bih stigla do tvojih odaja Jos me nocas andjeli podsecaju kako se leti krilima Koja postoje a nisu vidljiva...

Ponekad,dok oči se sklapaju, pomislim da s ovog svijeta nisi gledajuć’te blistavu i zanesenu u svjetlosti. Možda si anđeo pali koji djelima dobrim ponovno zaslužuje krila,a možda i nisi. Možda si neka reinkarirana svemirka koja oko sebe širi more ljubavi. Šalje li te Sananda iz pete dimenzije? Ponekad pomislim da nisam baš u krivu što to ponekad pomislim. Dok oči se sklapaju.

Kao da je bilo jučer. Sanjarila sam o nama, sunce je sjalo, ptice su pjevale. Sjedila sam na našem omiljenom mjestu, čekala sam te da mi zagriješ dan. Činilo se sve savršenim, sve je imalo ono svoje postojanje i ja sam imala tebe. Kao da je bilo jučer. Sve je bilo na svom mjestu, ništa nam nije smetalo. Sunce je sjalo, ptice su pjevale, ljubav je bila oaza usred pustinje. Bila sam spremna tisuću...

Danas se osjećam ponosan i tužan, Svi Vas slave i pjesme Vam poje, A ja verse ove,napisati sam dužan. Pobjeći k vama, Sve češća mi je želja, Jer nije ovo,prijatelji pali, Nije ovo – Ona zemlja Zastavama mašu bez obraza i lica, Zastavama mašu a dicu vam tuku, Harač tražidu od starijeh vaših, Na ponos harač,na glad i muku. Pobjeći k vama, Sve veća mi je želja, Jer nije ovo,prijatelji...

Ljutnju ću iz ljubavi za tebe podijeliti u očajan zov naravi u sebi i želju da nikada nisi postojao. Odbacit ću naše dane kao što ti odbacuješ moje…jesam li uvijek manje bitna od tvojih dozrelih saveznika? Djete si…djete koj se ne pita jer najbolje od djetinjeg odbacuješ svaki puta kada pogledom me ne slušaš! Uvjeravaš me u moju neizmjernu sreću …kažeš, a zapravo zapovijedaš...

Ukoliko želite da vas obavjestimo kad god netko objavi novu poeziju kliknite OVDJE i upišite svoju e-mail adresu i prepišite sigurnosni kod. Nakon toga dobit ćete  e-mail koji trebate potvrditi tako da kliknete na link koji vam je poslan. Svaki put kada netko objavi novu pjesmu bit ćete obavješteni putem e-maila kojeg ste unjeli !!! Ukoliko odlučite prestati primati e-mail sa novim pjesmama...

Dragi korisnici Poezija Online portala: Objavljujemo nagradnu igru koja počine odmah a traje do 20.09.2009.g. U nagradnu igru biti će uključeni svi koji objave svoju poeziju do 20.09.2009. (do 20:00 h) Nagrada je knjiga: POEZIJA – Miroslav Krleža, tvrdi uvez, 563 stranice Miroslav Krleža objavio je deset pjesničkih knjiga u kojima se pojavljuju dotad u knjižnom obliku neobjavljene...

Kroz otvoreni prozor noći Lice mi peru kasne kiše proljetne Jasno i glasno čujem bol Kako češlja i miluje Ritam mokrih otkucaja Ispod zvonika hladne utrobe neba Duboko u sebi Koračam iza jeke Što podmuklo rubi Oštricom zaustavljenog trenutka Crnobijela cvjetanja neizgovorenih riječi Na grubim zidovima tjeskobe Iz naručja prijetnji Iskradaju se oblaci teški Ruku pod ruku Putuju sve dalje...

Sad sjedim pored tebe, A ne znam tko si, Pokušavam ti reći volim te, Ali riječi neće preko usana. Govoriš mi neke čudne riječi, Ne razumijem ih, Ljubiš me, Ne prepoznajem tvoje usne. Poljubac za poljupcem, Zagrljaj za zagrjajem, Al i dalje smo jedno drugom daleki, Jedno drugom stranci. Više nema ljubavi, Nestala je u poušaju da je stvorimo, Ugasila se nepovratno Onda kad smo najviše željeli. Sve...