Dolazi polako, njihajući bokovima, crna ko noć na vrata moga stana. Dolazi da me odvede u prostranstva neba na oblaku kišnom smrt,ta crna lijepa smrt. Dođi, ne bojim se zato jer si lijepa samo mi pokaži put do nebeskog raja.

U mojoj glavi luta jedna mala ptica, koja ne može do juga kao svaka druga. I mada želim je pustiti iz kaveza od snova, njoj kao da se neće preko plavog mora. U mojoj glavi luta jedna mala ptica, i mada stalno pjeva, umrijet će od tuge zbog ptice druge.

More moje koliko te volim vale tvoje,otoke zelene, pjesmom ću te uvijek zvati more moje,more jadransko. Sunce zrake svoje žari, na valove baca čari, galeb svojim letom krasi more moje,more duboko. Lađe plove plavetnilom tvijim, šireć jedra na tihom maestralu, slast mirisa morske soli pjevamo samo tebi. More moje ,more  ljubavno, ljubim te kao majka dijete, more moje,more plavetno uvijek...

Celu vecnost smirivala dusu, napravila od nje mrtvo more; tako mrno, bez jednog talasa, pa svoj odraz sva ponosna gleda. Svoju ljubav i neznost je dala, svoju nadu i sve svoje snove u zamenu za mir i cistocu i za zivot kome nema kraja. Zrno peska pade sa visina i uzburka njeno mrtvo more; u tom mraku spazi nezni odsjaj, savlada je zelja da ga ima. Zaronila u mutnu dubinu, zaplivala za tim divnim sjajem; pruza...

Ukrali me bratu Vjetru nekad davno, stoljecima prije, odrezali krila. Otrgnuli majci Gei jos davnije, prije Dana, dok i Noc je mlada bila. Prije Vremena… Oteli mi moje cedo, moju Pjesmu, iz samoga srca. Razorili… I ostavili… Samu… Koracam pustim poljima moje duse, navodno. Trazim sva blaga sto ih imah davno, prije vremena, u snima. Dozivam sve moje… Zazivam sve...

Sttrance… Zasto pogled tvoj…onako…usputan, leptire divlje tjera u bijeg, u vruci ples pod mojom kozom… Ne znam tko si, no prepoznat cu te u pogledu u tvoj pogled, u dodiru. I zasto znam kakav okus imaju tvoje usne… Svaki treptaj moga oka, moja kretnja, sve kapljice moje krvi kazu sjecaju se titraja srebrnih zora, i jednog mora ljubavi, strasti i…tebe… Vidim,...

Njezno doziva, svileno mami… Obecava… Preklinje… Moli… Voli… Barsunasto dira, pjeva, sapuce… Lijeci, uspavljuje, obozava… … Grmi i prijeti, zastrasuje, razara, zasljepljuje! Guta! Vristi! Vrije! Hipnotizira… Ubija… … Ljulja lijeno, sveprisutno, tuzno, turobno, vjecno… … I opet Njezno doziva, preklinje. I proklinje… TO...

Za svaki poljubac naci cu posebno mjesto na tvome licu, tijelu, ocima… Tebe sam trazila godinama. Tebe sam trazila zivotima. Necu reci da te volim, nego da me branis od demona mraka, da me hranis svjetlom, snagom, smijehom, samo ti mi dajes zraka. Necu reci da mi trebas. Moje sunasce si, toplo, slatko, smirujuce. Moja Grlilica. Uklonio svu si tugu iz mog srca, svu nesrecu sa mog lica. Lijek si...

Te večeri, oči nam svjetlucaše nebeskim sjajem, Od požude koja nas je spajala. Sa rukama vlažnog vjetra,oprezno i nježno micao si moju kosu, ljubeći me u vrat dodirom mjesečine. Časovi oslijepiše,vrijeme prestade teći. Osjećah kako mi gledaš u dušu. Umalo posrnuh padeći ničice pred tobom. Bacila bih ti se u naručje vrelim ciganskim žarom. No,sva ta ljepota,ushićenje i zanos, završila...

Modre oči koje sjaju bez raskoši,sve tako dražesno-djevojački. Sve neokušano,novo,čarobno,svježe. Nešto radosno. Šarenilo boja ,svijetlo života. Kao da procvjetava proljeće. U harmoniji prelijevaju se moji osjećaji. Stvaraju se bezbrojni oblici. Što se u času događa u dubinama duše? Nove krasote. Klikćući moja nutrina bijaše  puna radovanja,sjaja,ispunjena sretnim osmijehom. Prebirajući...