Da mi je dotaknuti beskraj Opojno se ljuljati Na oblacima trnja Stvarnosti Kako ga zovu. Oni što spavaju još Vide samo bol. Nikad premostiti prostor Shvatiti vrijeme Čemu to? Ljubav Sanjam Živim Jesam.

Na grob tvoj dođoh Večeras Da mrak  skrije suzne mi oči Na grob tvoj dođoh da se pomolim Dođoh tebi sa sjećanjem Na lijepa vremena u zagrljaju tvom Na grob tvoj dođoh U ponoć Da  osjetim  duh tvoj Na grob ti dođoh Da pozdravim te po posljednji put Sa groba tvog ja pođoh i nikada se više ne vratih… Ponovno te sretoh Tek u bijeloj halji toj Tek  ponovno te sretoh U anđeoskom zagrljaju...

Sjećam se slike od prije desetak godina. Stari orah, ispod drveni stol, roditelji i baka, Sjećam se žubora po selu, plodnih ledina, Na ulazu u staru kuću i onih šarenih traka. U dvorištu poput nekog spomenika Leži dobri hladni bunar prepun vode, U spavaćoj sobi, par djedovih slika Sjećam se štale, konja i rode. Sada nakon tih dugih deset godina Ništa više nije isto, baka već umrla odavno Nema...

Nekoć sam te ljubio ubirao sreću, ja tebe sam volio jedinu na svijetu. Trgao sam pupoljke da procvatu žarom, žarom moje ljubavi koju sam ti dao. Proće mnoge godine pupoljci če rasti, u mom srcu ostat će zaključane strasti. Kada budeš prolazit vrtom naših strasti, okreni se i pogledaj pupoljke na grani. Nijedan nije procvao nit će više cvasti, jer ljubav je umrla i naš vrt se gasi.

posljednja je ovo pjesma posvećena tebi, nikad više ponos ću zanijekati sebi, i nikad više ja razloge ću htjeti tražit, jer u srcu objava tvoje smrti počela je važit, zar misliš da netko pasti će na stavove tvoje, kad kukavice u tebi strane ti kroje, i poštovanje među nama postojalo nije, a svoje izgubih kad shvatih da razum mi se smije a osveta učinila ne bi život moj sretan, jer ispade...

Rođena je u proljeće kad procvatoše behari ispod lista se meškoljili svijetlost sunca tražili još neispupali tulipani. A k’o da je juče bilo… nisam ništa zaboravio… -sunce, kaćunci, trava, behari… mirisi se u gizdavi april uveliko bijahu sapleli. Tih dana padoše snijezi ‘sred zelenila i cvijeta svog i ugasiše prvo proljeće života jednog, tek rođenog. Od...

Ponesite me vjetrovske lađe, Ponesite me sa ovog ruba litice U provaliju, kad skočim sad. Prekrijte me plaštom da me ne nađe Ona bol slijepa poput krtice. Grči se stomak kao kad osjeti glad. Vjetrovi silni ispletite mi postelju Od magle kad udarim na temelje dna, Meko da mogu ja da prizemljim. Ne brinite, neće mene da samelju Šibe vaših snaga, niti probudi iz sna Oštri kamen zemlju ja kad...

Poslije mnogo pustih ljeta, jeseni, zima… sreli su se mlađan momo i ljubav mu velika. Od ljepote njene on zadrhtao… na travicu pao noge sklupčao pa šutke sjedi… samo nju gledi… ne može joj svu raskoš očima svojim izmilovati pa spusti oči umorne a usne izustiše nijeme: ”Gdje si bila.. mila, drago blještavo sunce moje, gdje si lutala od mene sve ove duge godine, dok...

Želio bih bar na kratko… mahnuti bijelim leptirima zamrmoljit cvjetovima što nevidljivi u letu zaljubljeni… zaneseni s melecima plešu se’mu. I bar na kratko… da cijeli svijet očima od praznine umijem i u njemu čarobni sjaj opet, iznova… otkrijem, -isti taj čaroban, blag… sjajnim zrncima iscrtan kojeg u očima ti gledam. Želio bih bar na kratko… uzdisati...

U nijemoj noći… kad i zadnja lampa ugasne… opet će se paliti svijeće što k’o čežnje plamte i čuće se šapat, jecaj… mlade joj duše što zaboravit ne može: ”Uvijek si… u srcu mome moj maleni brate. Nema dana… da se ne sjetim,. tvog lica, glasa… i kako se smiješ sretan s nama. Uvijek si, ljubavi… živ u ovom srcu, uzdahom samo olakšam...