Dosta mi je i crkvi i medresa i vaših nacionalnih interesa. I Republike Srpke i Federacije i sigurnog propadanja  bez inflacije. I svakavih virusa koje nam šalju sa zapada i istoka a onda nam prodaju vakcine čija je cijena visoka. Korumpiranih drotova i ostalih skotova. I patriota i onih koji priznaju da to nisu; političara koji zbog fotelja održavaju krizu. Dosta mi je zatrovane hrane sumnjivih...

I  dok ležim savin sam u krevetu prevelikom prolazi  još jedan  dan prazan kao pita bez nadjeva. Samo kore i gore i dolje samo gore ništa bolje sve je tako prhko sve se mrvi dok nema te. Prolazi još jedan dan prazan, ko pita bez nadjeva i  krupiruše nema bez krumpira sve se trga i sve puca da bar dođeš,dođeš na pet minuta. Prolazi još jedan dan sve se mrvi sve se trga i sve puca hajde...

svaki ugao zgrade ivicu kade, mesec sto dan vam krade ljude sto rade, zapazen kao smetnja i sad me brisu, predstavljam mesec mlad i hladnu kisu, sve to u stihu shvataju me samo sanjivi, 3 smena i parce cokolade da me zasiti, ovo je proza u tisini negde pred zoru, ima mirise na kaffu crnu i gorku mi smo ratnici za mir ,redovi razuma, gorka iskusenja su odavno zeljom zasuta, nastupam i imam 5 minuta, trema...

Sve je ostalo u zraku svaki osmjeh, svaka riječ i ponekad legne mi na dušu na veće kad idem leć. Sve  ostalo je nedovršeno bez početka i bez kraja kao da smo ostali između pakla i raja.

Nije to ljubav draga… …uzalud se nadaš… …toj ludoj spoznaji… …što te guši i dok spavaš… Nije to ljubav mila… …samo brkaš nježnost s grubošću… …strast s tugom… …želju s glupošću… Nije to ljubav… …to je samo riječ… …koja potekla s tvojih usana… …može samo peć… Ne, nije to ljubav… …ne zovi to tako… …treba više od toga što nudiš… …da...

Razbijamo sante odnosa… …koje nas u biti griju svo ovo vrijeme… …nikako pritom da dokučimo… …što nam žele reći ruke nijeme… Ispravno čitamo putokaze… …a stalno putujemo u pogrešnom smjeru… …i ponizno se klanjamo ljubavi… …prema kojoj baš i ne gajimo vjeru… Da li je dovoljno to što smo odvojeni… …što...

Danas sam si zašila sunce na prozor Da otjera sve te kapi kiše koje nastanile su se tu. Bilo je zlatno-zelene boje, s crvenim zrakama, kao sjenama. Pomogni mi, pomogni, sunce, da ne ostarim sama. Da ne umrem dok kiša lije.

Kosti s neba padaju, Kao lišće ujesen. Ljudi u čudu gledaju, Dok kosti se redaju, redaju. .. .. A on čeka da bude uznesen. .. .. Njegove kosti su to bile, I sad samo čeka da ga prime U onaj svijet gdje su dobre vile I gdje vladaju onozemaljske sile, Ni o čem drugom on sad ne brine. .. .. A ja… Ja ga razumijem totalno Jer bio je moj momak Joj, baš me bio smotao I desio se taj pomak .. .. I...

Zora je. Tebe nema. Neki prasak u glavi Sa zvukom hrđajućeg čelika I pijeska izvitoperene plaže Kotrlja se niz um. Čekam te. Ne dolaziš. Još jedna noć Probdjevena u samoći ubrzanoga pulsa. Želim nestati, ali ne umrijeti. Ptice me vraćaju u realnost. Na ulici tišina. Pokoja tupa bol u prsima, Da se nađe. Škripanje u predjelu malog mozga. Opet hipohondrija. Tebe i dalje nema.

.. .. Ruši me, kao kulu od pijeska, Kao nepostojeći drevni grad, Kao val kad udari o hrid, Kao neki odvratan neopisiv smrad. Kao požar u pustoj šumi I grom kad nebom zagrmi. .. .. Tako ruši me stvarnost mog života… Gdje je ljepota, gdje je ljepota? Gdje je nestala sva silna sreća i dobrota? .. .. Oni dani svi sad plove daleko, Nestaju u magli mojih sjećanja. Kad vratila bih se natrag, Bi...