Gdje si rasla, Silvija? Na kojim poljima Si se spremala za svoje ratove? Vješta ratnice Kako samo znaš ratovati Noseći sebe kao svoje najjače oružje Vojnici bi bili posramljeni u susretu s tobom I tvojom jednom dojkom Kojom dojiš život Koji ti je ostao. Gdje si rasla, Silvija? Gdje je to mjesto Na kojem si posađena Kao sjeme posijana Kao stablo sa dubokim korijenjem I granama visoko podignutim koje...

neke su se riječi motale oko moje glave pazeći da ne povrijede tišinu zapaljenog vrta i svjet je bio začuđeno mjesto gdje su nemušte zvjezde bile zauvjek osuđene na žmirkanje u pogrešnim pravcima a onda si najednom odlučila ti da me probudiš iz pogrešnih snova dajući mi svoje igračke od čiste i neprozirne zaljubljenosti koju sam istog trena stavio u sebe na mjesto koje i danas postoji kao...

Plave mora sada sve vrhove gorske, al’ poznaju moji brodovi sve puteve morske. Čudno more, talasi biju. Nebo tamno, gromovi grome i čuju se valovi što lome. Opet smo se u oluji našli. Sad imamo i sliku i ram. Tek sad te razumijem, sad te jasnije znam. Sve jasnije sad te vidim, jer ne gledam te kao prije. Ono što je bilo nekad nemoguče, sada više nije. Sve jasnije ja te vidim i razumijem...

Od davnina oči ne vide, što srce u tami voli Noge hodaju danima, jer u vjetru misli se gube Znoj i suze, kada od zemlje grade se idoli To je život u blatu, što ga bića slobode toliko ljube U mrtvilu duha ne rađa se snaga boljih dana Crna voda razuma, stvara samo tjeskobe nove To umire drvo iskona, bez plodova i suhih grana Djela ostaju kamenu, dok visinama ideali plove U širine, gdje crveno...

I ne mogu da izmislim osmijeh za vas ali mogu da vas iskreno nasmijem ne mogu da izmislim ljubav za vas ali mogu da vas iskreno zavolim ja ne umijem od riječi da napravim poglede ali umijem divno da pričam očima ja ću vam dati odgovor na sve tajne osim na vašu ja imam kišobran za sve kiše osim za svoju i ako vas pitaju o čemu ovaj pametnjaković pjeva recite im o ljubavi o ljubavi o ljubavi II istina...

Bila jednom jedna plavooka žena, al’ je samo bila, nije više vila. Prodala je dušu, zato da ju jašu. Sad je k’o kobila samo bi rep htila Bio jednom jedan mladi momak jadan. Zaljubljen u vilu srcu svome milu. Uhvatila ga strast, počeo pogled krast. Stradao je lopov neuspješan mu lov. (probijen mu oklop) Bio jednom jedan momak pičke žedan, nije samo bio, Jesi li shvatio? Njemu je...

U pravu si kad kažeš: Ne mogu te otet tuđe ruke. Kada to govoriš misliš na mene otetu odavno U vrijeme prije mog rođenja Kada je negdje izvan moga tijela zapisano da ćeš me voljeti Vidovnjak si Odavno me vidiš Po pergamentu kako hodam ispisujući znakove za koje ne znam da postoje Čitaš moje misli i u njima mene  pročitanu Zapisanu kao ova pjesma koju od tog doba čekaš Znajuć da će...

urezane slike na kojima si prisutna ali realnost je drukcija pa duboko udahnem gasim svjetla sam u mraku ulazim u krevet ja i hladna plahta snujem o tebi umoran od razmisljanja pa se na oblak penjem odplovim u proslost i sjetim se oci mi spustene ljeno tijelo kreativan um i jedna slika. slika realnosti ti i cigareta ne maris za nicim ne dira te nitko doci cu malo kasnije s ljeta u jesen kad dignes...

Sjedim na trgu, oko mene lampice raznih boja crvena, žuta i plava kao ispunjena i šarena duša tvoja Sjaje i sviraju čudan stih neki Meni poznat od nekud igram se sa papirom i sviralom lokalnog svirača, a u stanu iznad u mraku djeca vrište igraju se očito skrivača Nisi li blizu mene, po gradu na tebe liče sve velike, male i srednje sjene Udara sat, vrrijeme je da se na počinak krene, ali ruka...

Moj je pogled ostao zagledan u daljinu, otopljen u čaši i glasnu tišinu promatrao sam zvijezde kako lebde iznad glave moje Uspavano stoje i zovu ime tvoje ,A ja osluškujem i čekam tvoj glas da li će vjetar odgovoriti,kad shvatim da je jedan list na pod padne Sakrij svoje rane i javi se na odazivanje Tu sam Još lutam ,a lagani te vjetrić uzdigne,te uzleti s tobom daleko, daleko Moja ruka žalosno...