Pjesnici su svijeće u noći što ranim se jutrom gase. Ne čekajuć toplinu dana ni svjetlost sunca, kad njen žar blijedi i postaje nevidljiv oku priprostog puka. I samo u tmini njena svjetlost blista i grije srca mjesto sunca, budeći neke ljubavi sjetne, otkrivajuć  tihu dubinu tuga. I tek kad njena svjetlost zamre zanavijek, zamijenjena nekim novim čudima, tek tada pronađe mjesta u srcima i...

U noćima hladnih dahova I oštrih siga Svaki se koračaj gubi U lavežu idućega. I gole grane što Ljuti šibaju inje I posrnule pahulje, Sada šute u Izrezanim prizmama Tišine. I zrakom se osjeća Miris očajnika što žuri Daleko, daleko… Tupo vrištanje silueta što Zaigrano plešu U naručju mraka. I prestravljen pogled Ispod kapuljače straha Skriva se da ne vidi I susretu dvije Obezglavljene...

Koraci se sada čuju Što žurno se spuštaju Niz stepenice podignute Od neba ka zemlji. Podignute u blagome luku I ukrašene ljupkim rezbarijama Što ih počini tuđa ruka. Jedan korak, drugi korak… Topao dodir lijepi se Na mjedenu kvaku. Čuje se škripa i jauk! Svaki put, svaki put… U mjestu gdje su Ljudi uvijek dobrodošli Sa kovčezima. U mjestu gdje je Vrijeme opet i opet. U mjestu...

Možeš li ti po vodi hodati? da li su tvoje moći kao Božije? Zašto onda sudiš druge strogo strožije? Možeš li ti brda pomicati? Da li možeš letjeti kao ptica vješto? Zašto onda, čovjeće, umišljaš da si nešto? Poravnaj stazu kojom ide noga tvoja, budi čovjek svakom čovjeku i mir zemljom tvori. Ako imaš šta reći, reci sada, progovori. Al’ se nemoj use kleti, jer si čovjek,...

Crni su plodovi mjesečinom sjali. Sjali sa stabla krvave čarolije. Oplakujući tvoj duh nepovratno izgubljen na onome putu. Ubrala sam noćas jedan plod, Kušala njegov otrov. I spoznah poljane tvoje pustoši, Tvoj planet praznine. I osjećah se u njemu slobodno, Osjećah se prazninom ispunjeno. Moje su granice postale nepremašive, Baš kao i tvoje melankolično ništavilo.

Moje su suze posramljene, stoje na tržištu roblja. Moje je lice izbrisano, a dah u kolijevci od vječnoga sna. Moje su usne ravna crta, nabrane i strepte od muke. Moje su oči dva sušna goda, u vapaju za malo utjehe. Moje su ruke hladne, a prsti mi staklo od leda. Moji su otkucaji poput jutarnje rose, a moj pokret od lanjskoga snijega. I misli što su nekoć bile naivne i lijepe, Sada su okno ispod...

Na otoku Braču Krug od bijelih stijena A u dnu tog kruga Snažna ljudska sjena U ritmu se giba Sjajno ljudsko tijelo Mokro kao riba Savito je cijelo Lica tijelo nema Vidiš samo oči Toga lica sivog Od stijenine moći Kamen puca, vene Snažno kamen ruši On, dio te stijene Brat njezin po duši.

Bio jednom jedan grad,na desnoj obali Drave. Ponosan na svoju prošlost i pametne glave. Ulice i parkovi i predivni ljudi, bio jednom jedan grad, uspomene budi. Šibicare dimnjak, Tekos,Slavonija, Litokarton,Standard,Mobilia, na čepinskoj Panonia, Analit, OLT,Mljekara,Sloboda, sve izvori života. I što nisu četnici u ratu uništili, uništili neki naši novi udarnici. I sve po slovu Zakona ove lijepe...

Provjeri noćas ispod jastuka svoga, možda se ljubav ispod njega skrila, ili ti je ljubav noćas odnijela vila, pa nikako da ti je uskoro  kući vrati, a zbog toga ti duša godinama pati. * Provjeri noćas sve svoje rukave, možda su u njima skrivene kose plave, te kose što mirišu po poljskom cvijeću, i radi kojih u mraku pališ svijeću, samo da nađu put na jastuku meku. * Provjeri noćas u...

Cvrkut ptica i zaigrani cvjetovi jednoga stabla. U knjizi sjećanja, na stranici najljepše čuvane misli. Zamotane u povoje svjetlosti, utopljene u mirisu lijera, odolijevajući Starcu i Učitelju. Vidi, svi su tu. Sve tvoje igračke što si ih nekada zvao najboljim, prijateljima. Sve tvoje slatke gluposti. Tvoje bezbrižno skakutanje na putu sitnih kamenčića. I tolika čežnja, srce vapi za...