posadi jedan cvijet u mojoj duši i sutra ćeš da imaš vrtove posadi jedno drvo u mom srcu i nijedna šuma neće biti veća od one koju si u meni oživjela ja sam rođen da te imam u sebi ti si rođena da me imaš u sebi izgladni moju čežnju svim daljinama i vidjećeš koliko sam u stanju da te se poželim i ne maši mi u času kada budem odlazio jer ću se vratiti da te opet opomenem da nijedna...

Nono stari Pod maslinu je sjeo Udišući topli miris soli što nozdrve mu pali Pa otare sa hlača par maslina i drača koje su se zalijepile Briše znojno čelo pokretom što maše brodu koji morem jaše Nono Ribar stari Štapom sada korimilari Maštom tiho negdje plovi ko’ nekad morem kad je mornar bio

Prelepo jutro ,petak je jutro bilo, Probudio sam se pored voljene osobe Ja sam se probudio a njoj se I dalje snilo Ja radostan ona umire od dosade Nishta novo, barem je sunce izaslo na istok Prvi znaci proleca su stigli, mislio sam Ne sluteci shta mi donosi zapad, dana istog Kada cu dobiti nesto neocekivano, mozda san. Nekome java, nekome san, sve jedno je; Ja sam I dalje radostan, dok idem...

Prljavi prosjak u noći. Gledaj!Gledaj! Niko mu neće pomoći. Odijelo pravi čovjeka. Gledaj!Gledaj! Zemlja krevet, kaput deka. Približava se radniku. Gledaj!Gledaj! On ne pomaže jadniku. Ne okupan smrdlji dlakav. Gledaj!Gledaj! Neznaš da u duši kakav. Ženski krik „Bitango jedna!” Gledaj!Gledaj! Prosjak nestaje k’o sjena. Na uglu primjeti nadu. Tebe.Tebe. Slušaj njegovu baladu. „Molim...

Tražio sam te sinoć, po obali rijeke i na dnu mora Tražio sam te, po tami šume i po kamenu planine Tebe nema, a prolaze dani praznog trona nebeskog dvora To i zlato gubi na sjaju, i uzalud je bez tebe pogled iz visine Možda zora dati će nadu, kada sunce probudi sjenu tvoju Jer vjerni vjetar, ne govori mi više o tebi riječi mile Dok oblak tuge širi se planetom, uzima te vrline boju To odlazi...

Travnati kopljanici položiše tijela vlastitom usudu… Počinkom svojim okruniše jednu ispunjenu tišinu. Mladost je večerala dosadu kozačkog galopiranja a kroz vatru misli im prihvatiše okus majke u  blagoj noćnoj postelji. U letu ljuskavi glas poledice šutke otkloni koprenu blijedih zvukova noćnih. Uspavaše se ionako dremljive navike nebeske. Ugodno premještanje jeseni spusti kapke na...

zatočeni zakonima koji bi bili ništavni bez njega zlom koje je utjelovljeno u čovjeku nisu prestajali njegovati svoje krhke ugovore on je bio goruća riječ koja pali stare svezke nije mu dana uloga spasioca junaka niti onih bez trunke straha u srcu prazno bi bilo njegovo kraljevstvo da vezuje one nepokoljebljive vjere sumnjom su mjereni njegovi koraci - ovo je čovjekov pali svijet

probudi se u moju stvarnost pod nogama mi baloni lebdi i shvati ljubav zvukova i riječi. samo čekaj i vidi kako put mi stalno bježi previsoko leti zar će sad do tebe? pa stani i prepusti se odnijet će nas daleko ne brini vratit ćemo se jednom tamo dolje gdje je svemir nas dvoje, astronauti poludjet ćemo skupa nikom se nikad ne vratiti u nepoznatom užasu iskrivljenih lica jedno drugom sasvim...

U snu ukamenjen Usnit ces san gdje graditelj bit ces. Moci ces zdanja cudesna da stvaras, obale vodâ beznadja da spajas i sve sto na javi krisom ti se snilo, postat ce djelo zivo. Iz sebe ces mislju znojnom isticati, u kamen se rijecju klesanom slivati. Tebe kamen htjet ce zedno upijati, i jedno nad drugim brizno cete bditi u nedogled. Beskrajnost svoda zaparat ce lukovi, izvit ce se u vis vitki...

O kako si tugo uporna, moja je duša suviše umorna. Nestajem kao val u valovima. Nikad te nisam lagao, nikad te nisam varao, nikada nisam ti zao postao i opet sam zadnji ostao. Ja zvao sam, niko se nije javio. Nikad me niko nije srećom darivao, k’o da sam san kojeg niko nije snivao. Srećo moja, ja te ne poznajem. Nikad do tebe nisam došao, nikad te dodirnuo, samo sam kraj tebe prošao. Srećo,...