Biser

Pada snijeg,lagane pahuljice otplešu ples,

te umorno se spuste na tvoju crnu kosu,u tren  istope se.

Snijeg i dalje pada,kroz tu zavjesu moje oči sjaje kao krijesnice,

gledaju u tebe zaljubljeno.Ispod gustih trepavica nijemo govore.

Ovo moje srce je  zauvijek  zarobljeno.

U srcu si!

Jači nego bilo koja stijena,od krvi i mesa si,i  nisi blijeda sjena,

od davnih uspomena.

Ti si budućnost i kraj,ti si poslednji sudbine zagrljaj.

Da ovaj život smisla ima,vjerovala sam u to,

pa me nije uništilo niti jedno zlo.Kao biser na dnu mora,bio si skriven ti.

Do zrelosti svoje nisam te mogla otkriti.

Život kao vihor,nosio me i bacao iz mjesta u mjesto,pogrešno i prečesto.

I tako sam dotaknula dno,na moju sreću, dno je bilo biserno.

Život, školjka koja te skrivala,od drugih pogleda pokrivala,

na dodir moje ruke ljubavi ,se otvorila.

U svoju me utrobu uzela pored sebe smjestila i prekrila.

Biser niti spojila,i nikada ne razdvojila.

Evo me sada lovim snijeg koji bacaš,dok vriska i smijeh tišinu prolama,

licem mi blista osmijeh,nisam sama.