Daleko od ljubavi

Sjedim na rivi i promatram tmurno nebo
Gdje sivila i hladni vjetrovi šta sa sjevera
Prostruje mi kroz tijelo,kao nekakva tmina
Kraj mene…mjesto je prazno
Jer ti daleko si od mene.

valovi što zapljuskuju kamene obale
Slabije,pa sve jače i jače
tako moje srce kuca čim sjetih se tebe
I kroz hladno more,daleko na pučini
Kroz tisuču otoka daleko na obzorju
U sumaglici što vidjeh jest lice tvoje.
Poput kamena u moru tako blizu,a opet daleko.
Ljubavni žar što tinja u meni
Na trenutak srce i dušu razveseli.

Ali,kraj mene…mjesto je prazno
I nema tvog dodira,osmjeha i poljubaca
Toplih milovanja i šaputanja.
Lagani obrisi što sjećanja mi bude
Razdvojeni dani u tuzi mi prolaze.

A kad opet dođem na staro mjesto
Gdje nebo sad vedro je
I sivila i hladnih vjetrova nesta
Kraj tebe…mjesto prazno nije
Jer ti si u zagrljaju mome.