E,MOJ BRATE,TREBA POMIRENJE..
Stojimo u istom mraku
Prestrašeni istim strahom
I na svakom se koraku
Ubijamo istim prahom
Stojimo u istoj noći
Podižući svoje brane
Gledajući u nemoći
Na onoga s druge strane
I stojeći tako tamo
Prizivamo zadnje nade
Želeć’ da si ruku damo -
Podigli smo barikade…
Stojim na istoj cesti
Izmučeni istom tugom.
Da l’ ćemo se ikad sresti
Putujući jedan k drugom?
GD Star Rating
loading...
loading...
GD Star Rating
loading...
loading...
Koliko istine stkane u rimu! Pišeš doista duboke pjesme, prožete težinom života. I baš ih te niti bola, tuge, razočarenja i istine čine posebnimaa.
Kad se uživim u pjesmu, ona mora u meni nešto dublje probuditi. Tvoji stihovi to uvijek iznova uspijevaju i hvala ti na tome.
Pročitala sam sve tvoje objave i s nestrpljenjem čekam novu.
Srdačan pozdrav!
Oprosti što ti tek sada odgovaram,ali nekako nemam naviku čitati komentare…tek je sada polako stvaram…:)
Ja svoje pjesme pišem spontano,iz duše,onako kako mi ih nametne trenutak i proživljena situacija i uvijek sam se nadao,ako ih već pišem,da ću uspjeti pobuditi poneki osjećaj i u onome tko ih pročita.
Jako me veseli tvoj komentar,koji potvrđuje da sam u tome i uspio.
Hvala ti…
D.