Gremlinu

fina izmaglica odvlači me za sobom .
ostavljam mokri rub nečega što ne prepoznajem
ostavljam činjenicu da više nikada nećemo udisati isti zrak
ostavljam plavičastu boju tvog daha i miris meda od čiste ljubavi sa tvoje gornje usne
ostavljam krakate udove koji su apsurdno spretni u preplitanju s mojim bucmastima
ostavljam pitanja zasto i koliko nekom drugom da odgovoriš,mene su predugo držala budnom
ostavljam svaku tvoju sitnu laž
ostavljam tvoje traperice i tvoje tenisice
ostavljam tvoje spaljene bokserice
ostavljam tvoj maleni ožiljak na desnj strani preponosnog čela
ostavljam svaki milimetar tijela koje i predobro znam
ostavljam naše nedosanjano vjenčanje pod marjanom u crkvi sv.jere
ostavljam naše dvoje nerodene djece da se pitaju
zašto tata više ne voli mamu
ostavljam svaku našu buduću svadu zbog mrvica u krevetu
ostavljam pomisao da sam ja ikad bila ti, a ti da si ikad bio ja….na dužinu otvaranja oka prije nego ugleda izdajničko danje svjetlo
prije nego shvatim da si ti još uvijek ja, ali ja da više nisam ti

2 Responses to “Gremlinu”

1. bambi molester kaže:

   veljača 17, 2010 u 8:20 poslijepodne

   upečatljivo

   Odgovori
   • ivanči kaže:

     veljača 19, 2010 u 4:40 poslijepodne

     hvala:)punopuno

     Odgovori