Kricima tuđim da sad mi je poći….

Od znatiželja svjetiljki skrivam se uličnih

Prstiju svjetlih na korake dok umor stavljaju

Ali još sam umorniji od smijehova noćnih

Tragove bijele za prošle kad najavljuju

U vjetru sam slušao kad priđe još bliže

Što mijena noćna u danu izgubi

Od snijega orkanskog da plima sad stiže

Sjećanje davno u tmini se gubi

Stasom plamenim o zemlju dok svraća

Na obale tihe čovjek kad stigne

Još skromnije kapi glasu tom vraća

Jer silni bijes na sebe podigne

Vizije blage u san mi dođu

A koraci kišni tišinu raskinu

Dodirom jednim kroz mene tek prođu

Da vid mi odvrate na njenu blizinu

Jednom kad te bude u tebe ću tada

Prošlih visina u koje sad liježeš

Položiti sebe da stisne se nada

Na zemlji zelenoj dok šaptu podliježeš

I grob da mi je uskoro šaptom nositi

U antologiji ognjišta do zemaljskih svodova

Krikove tuđe na svoje okupljati

Milost hrastavih dobiti pojava

Vremenom u mrtvim se širiti bojama

i blagosti središnjoj okove skrije

pokret u zamahu na život dok slama

dolinom izgubljenom krv mi se slije

posljednjim vrtom trubač kad jekne

zovom jutarnjim da ublaži mi pad

jesenji spokoj kad zamijeni ljetni

miran mi grob zasvirat će tad….

…prvi stih sam počeo pisati za kreativni topic ali kad vidjeh put koji ostali pođu ostavih prvi da drugima priđe….