Na kamenu malenkosti

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I tupo gledam  u ono

Što učinih i

Pred čime ponizno pužem

Spuštene glave.

Ti ne znaš tko sam,

A znaš me.

Ja stojim kraj tebe,

Dišem s tobom,

Gledam tvoje misli.

Ti misliš da sam nedužna,

Ti vjeruješ u mene.

(A ne znam smijem li se više tebi, ili sebi)

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I umjesto da ga nosim

Kao teret na svojim plećima,

Ja ga bezvoljno odbacujem.

I gledam kako se nepovratno

Kotrlja u tišinu.

Sjedim na kamenu

Svoje malenkosti,

Svojega univerzuma.

I čujem kap vode

Negdje iza.

I kaplje,

I kaplje,

I kaplje…

5 Responses to “Na kamenu malenkosti”

1. Darko says:

   February 7, 2010 at 10:42 pm

   dobra

   Reply
2. zenkazen says:

   February 19, 2010 at 10:01 pm

   lijepa pjesma..

   Reply
3. poetski mrav says:

   February 19, 2010 at 11:01 pm

   i kaplje i kaplje i kaplje

   i kaže kada si malen

   velik si …

   a velik kada si

   malen si …

   kap po kap …

   Reply
4. barja says:

   February 20, 2010 at 7:27 pm

   Pogledaj ispred sebe, možda su to tvoje suze… Pesma je super.

   Reply
5. Silent Melody says:

   February 21, 2010 at 8:33 am

   Nisu suze. Voda koja kaplje u pozadini simbol je trenutka koji uskače u moje misli i koji se dobro uklapa u dio duhovnoga spleena u pjesmi.

   Reply