Noc i ti II

Tecnost u casi,na svjetlosti treperi,
razgovori nasi,na cutnju se sveli,
nekad smo te misli zajedno pleli,
al’ su cvjetovi nasi odavno uveli,
Tad smo sve dusmane kleli,
kad god bismo se sreli…

Ostala je samo Noc,
prozirna i crna,
gubim polako svu svoju moc,
a dusa je sama,puna trnja,
otkad te nema,ostala je crnina,
zvijer jos drijema,oko nas pomrcina,
Pa u mraku,zajedno a sami,
plasimo se mrznje i venemo u tami…

I ostaju u daljini,ti otisci zivota,
jer za njih stvarnost je strahota,
oni su posast,oni su grozota,
Jos uvjek razumijes,iako prazne su ti oci,
samo ti to umijes,jer strah te ne koci,
A ja ponekad u noci prepoznam tvoj lik,
al’ uvjek u sebi skujem neki novi oblik…