Ptiče

U gradu, velikom…
ptiče se izleglo.
Kud god pošlo,
skakutalo, cvrkutalo.
Grad veliki…
preduge ulice,
brojni sokaci,
preteške raskrsnice.
A ono samo…
- ubogo, cvrkutavo,
jedno ptiče malo;
bez ikog od svog roda,
i bez ijedne ptice sličnog soja
da svoj cvrkut razmijeni i poda.

A opet… kud god išlo
skakutalo, cvrkutalo…
- svakom jutru s pjesmom dolijetalo,
sa još ljepšom sutonu polijetalo.
I zalud trud tamošnje svjetine
da ga ometu u letu,
kad i Bog čuva one
što im ljubav srce nadme
i ka nebu vine.
I zalud napori tamošnje svjetine
kad su prepreke njemu postavljali…,
- tako su mu samo krila ojačali.