Sjena

Dok ja mirno hodam uz kraj puta
ona nemirno svugdje skakuta
sad je na travi sad je na  zidu 
ne da mjesta ni strahu ni stidu.

Miriše cviječe, dodiruje ljude
iz sebe pravi oblike lude
sjeda na prozor, leži na cesti
i nikad je ništa ne može smesti.

I kad se nađem pred tobom 
ona učini svojim te robom
draga ti lice, dodirne ruku
nježno poškaklje te po struku.

Cijela se prolije preko tvog tijela
ide svugdje gdje ja bi htjela
u nju bi pretvorila se onog trena
kad sa tvojom je sretna - moja sjena